U trudnoći se rade dva pregleda sa ciljem ranog otkrivanja fetalnih anomalija, jedan krajem III mjeseca trudnoće a jedan u sredini trudnoće, s napomenom da i u normalnim okolnostima sve trudnice nisu radile te preglede. Sada kada je rizik od infekcije Corona virusom vrlo visok i kada se svakodnevno bilježi porast broja oboljelih i kod nas i u svijetu, moramo biti strpljivi i racionalni. Bojim se da trudnice a i članovi njihovih porodica nisu svjesni ove situacije i da se pokušavaju ponašati kao da je sve normalno.
Prije svega, ne samo kod nas nego u cijelom svijetu su uvedene veoma restriktivne mjere oko prijema i pregleda bolesnih ljudi te su ostavljeni uslovi samo za pregled onih kojima je život u opasnosti. Starijim osobama i hroničnim bolesnicima je zabranjeno da izlaze iz svojih domova upravo da bi se izbjegao negativan uticaj virusa na tu grupu ljudi a među njima bi trebale biti i trudnice na koje su odgovorni vjerovatno zaboravili.
Imao sam tu nesreću a sada mogu reći i sreću da sam cijeli rat radio kao doktor, te da sam radio više od 4 godine u vanrednim uslovima kada smo trudnice porađali u skloništima. Bilo je i takvih situacija da su porodilje dovožene u bolnicu konjskim kolima. Nije bio jedan slučaj porađanja u autu, na parkingu pa čak i ispred bolnice.
U tim godinama u Tuzli je bilo tri do četiri hiljade porođaja. Ntii jedna od njih nije imala ove ultrazvučne preglede za kojima sada paničimo, a obiöno se upravo radi o toj generaciji žena koje su rođene devedesetih godina.
Podsjetiti cu vas kako smo to nekada radili, te sada imamo i zdravu i lijepu djecu ( a to ste vi drage naše trudnice) koja žele da imaju najbolju djecu na svijetu kao što smo to i mi nekada željeli.
Ultrazvučni pregledi u to vrijeme bili su prava privilegija jer je do 1994. godine u Tuzli bio samo jedan ultrazvuk, tako su sretne bile one trudnice koje su imale i jedan ultrazvučni pregled. Tada se radila amniocenteza radi otkrivanja Daunovog sindroma ali samo onim trudnicama kod kojih je rizik rađanja takve djece bio visok.
Eto kako smo to radili pa smo na svijet dobili zdravu djecu i bez mana iako te preglede nismo obavili.
Važno je bilo dobiti kvalitetne informacije i na osnovu njih procijeniti rizik za rađanje bebe sa anomalijama ili genetskim greškama a to smo radili na osnovu podataka iz:
- porodične anamneze ( podaci o eventualnim rađanjima djece sa anomalijama)
- lična anamneza (podaci o tome da li imate neku hroničnu bolest kao što je dijabetes lupus, tuberkuloza ,epilepsija)
- vaša starosna dob (ako je veća od 35 godina spadate u grupu većeg rizika)
- reproduktivna anamneza (podaci i broju i ishodu ranijih trudnoća i okolnostima začeća)
- sadašnja bolest ili aktuelno zdravstveno stanje te stanje materice i jajnika
Ako je sve to u redu, šanse za rađanje bebe sa anomaljom je malo i manje od mogućeg štetnog efekta same amniocenteze tako da se ona nije ni radila.
Naravno, postavlja se pitanje šta će se desiti ako se ti pregledi ne urade.
Neće ništa ali ipak smatram da bi jedan morfološki ultrazvučni pregled trebalo uraditi i da bi s obzirom na okolnosti pandemije to bilo najbolje uraditi u periodu između XIX i XXII nedelje, kao što smo nekada radili. Naime u tom periodu plod je u cijelosti formiran, te bi se samo jednim pregledom mogla pregledati detaljno sva fetalna anatomija. Na tom dolasku uradio bi se i kliničke pregled trudnice te mjerenje dužine grlića čime bi se detaljno procijenilo stanje te trudnoće i njene bebe.
Napomena: svakodnevno sam pritisnut sa molbama i zahtjevima da obavim te ekspertne preglede te na ovaj način poručujem da neće zakasniti i da ćemo vrlo brzo krenuti sa tim pregledima a prioritet će ovisiti o rizicima na osnovu podataka koji su prije navedeni.
Do tada pozdrav i vodite računa o ishrani i da ne dobijete na težini jer u prva tri mjeseca smijete dobiti maksimalno 1,5kg.
Tuzla, 1. april 2020.
