Vantjelesna oplodnja predstavlja spajanje ženske i muške spolne ćelije u laboratoriji, tj. izvan tijela žene a ne u jajovodima žene gdje se to inače dešava u prirodnim uslovima.
Klasična vantjelesna oplodnja podrazumijeva oplodnju jajnih ćelija na taj način što se one samo dovedu u kontakt sa spermatozoidima, dok mikroinjekcija (ICSI= Intra Citoplazmatska Sperm Injekcija) podrazumijeva ubacivanje samo jednog odabranog spermatozoida direktno u jajnu ćeliju.
Cjelokupni postupak nikako ne garantuje trudnoću, kao što ni svaki spolni odnos ne rezultira trudnoćom. Tako je ponekad potrebno proći kroz program vantjelesne oplodnje i nekoliko puta da bi se postigao krajnji cilj – trudnoća i rođenje živog i zdravog djeteta. Naravno, naša želja je da ostvarimo uspjeh već na prvom postupku, te u tu svrhu radimo temeljitu pripremu, eliminišući i sanirajući sve poznate uzroke koji negativno utiču na ishod. Osim uobičajenih pretraga, tu se rade: inzulinemija, testiranje na genetsku trombofiliju, ali i histeroskopske i laparoskopske opreacije kojima se otklanjaju polipi, pregrade, miomi, priraslice i sl. Psihološki faktor je takođe značajan, te je nekad potrebna pomoć psihologa ili neuropsihijatra.
Poznavanje cijelog postupka vantjelesne oplodnje nije ništa manje važno nego i prije navedeni faktori, jer ono omogućava kvalitetnije uključivanje para u cijeli proces koji je složen i pun neizvjesnosti.
Važno je da svi damo sve od sebe, počev od prestanka pušenja, preko oslobađanja od poslovnih obaveza, do opuštenog primanja injekcija, ka zajedničkom radovanju svakom folikulu, svakoj jajnoj ćeliji i embrionu. Desiće se da naša očekivanja ne budu ostvarena, ali da to ne znači neuspjeh. Naime, za uspjeh je potrebna samo jedna oplođena jajna ćelija!
Kompletan program vantjelesne oplodnje, bilo da se radi o klasičnom postupku ili o mikroinjekciji sastoji se od nekoliko faza.
Pripremna faza, kao što i sam naziv govori, podrazumijeva različite aktivnosti koje se sprovode prije samog postupka, a koje imaju tijesne veze sa ishodom i konačnim ciljem –trudnoćom. Tu spadaju osnovne mikrobiološke, serološke i hormonske pretrage, od kojih zavisi da li neki par uopšte može biti stavljen u program vantjelesne oplodnje.
Rezultati hormonskih pretraga su između ostalog važni i za određivanje doze lijekova koji se koriste u postupku. Ultrazvučni pregled materišta 3D/4D tehnikom (VCI, Omni view, rendering, AFC) omogućuje nam kvalitetan uvid u stanje materične šupljine, endometrija i jajnika, koje nije moguće standardnim crno-bijelim aparatima.
Ukoliko se nađu neke nepravilnosti materice kao što su: anomalije materišta, pregrade, polipi ili submukozni miomi one se trebaju hirurški (histeroskopski ili laparoskopski) zbrinuti čime se eliminišu njihovi negativni uticaji na uspjeh postupka.
Osim nepravilnosti samog materišta, ultrazvučnim pregledom moguće je otkriti i druge poremećaje kao što su endometrioza, miomi ili začepljeni i prošireni jajovodi od kojih neki moraju biti hiruški riješeni kao što je npr. začepljeni jajovod ispunjen tečnošću (lat. hydrosalpinx). Ciste na jajnicima veličine do 5 cm u pravilu se ne operišu, kao ni miomi koji ne komprimituju šupljinu materišta, osim ako ne prave kliničke smetnje.
Razgovor sa parom takođe spada u pripremnu fazu postupka kojim se želi postići bolji kontakt između osoblja i para u postupku, te izgradnju međusobnog povjerenja koje je neophodno da bi se ostvario željeni cilj. Iskrenost i sa Vaše i sa naše strane je značajan faktor koji doprinosi kvalitetu postupka, te se nemojte ustručavati pitati bilo šta što vas interesuje ili Vam nije jasno. Cijeli postupak je prilično komplikovan tako je logično da će u nekim momentima biti potrebe za dodatnim pojašnjenjima za što vam stojimo na raspolaganju i lično i mailom. Medicinska sestra –koordinator će Vam biti dostupna cijelo vrijeme tokom postupka, a doktori u dogovoreno vrijeme. Ako imate bilo kakvu dilemu koja je hitna ili neodložna slobodno nas nazovite, jer je i naša želja da postupak uspješno dovedemo do kraja. U svakom slučaju kad dobijete menstruaciju kontaktirajte sestru -koordinatora s kojom ćete još jedanput provjeriti plan pripreme za postupak, datum početka terapije i kontrolnih pregleda.
Ova faza počinje s početkom menstrualnog krvarenja uzimanjem preparata koji se inače koriste za kontracepciju tzv. „anti-bebi“ pilula (Microgynon, Logest). Njihov kontraceptivni učinak koji je baziran na kočenju ovulacije čime se rad jajnika zaustavlja pa su oni u svojevrsnoj fazi mirovanja sličnoj onoj u vrijeme dojenja koja se može održavati i mjesecima. Osim što se jajnici „odmaraju“, te na izvjestan način pripremaju za bolji odgovor na stimulaciju važno je istaći i to da se na ovaj način sprečavaju različite nepravilnosti menstrualnog ciklusa kao i posljedice koje one mogu izazvati a to su: stvaranje cisti na jajnicima i polipa endometrija. Ništa manje nije važno i to da zahvaljujući kontracepcijskim tabletama mi preuzimamo kontrolu menstrualnog ciklusa što nam daje mogućnost planiranja postupka vantjelesne oplodnje što i nama a i pacijentima značajno olakšava usklađivanje svih drugih obaveza. Dobra strana korištenja ovih preparata jeste i mogućnost odgađanja postupka a da ono ne mora biti cijeli mjesec nego samo 7 ili 15 dana jer u tim situacijama pacijentica (uz dogovor sa doktorom) samo produži korištenje tableta za dogovoreno vrijeme i na taj način menstruacija bude odgođena bez ikakvih problema ili komplikacija. Važno je istaći da je menstruacija kod korištenja hormonske kombinovane kontracepcije značajno oskudnija, manje obimna i nije bolna, drugim riječima veoma neobična što neke žene može uplašiti ili zbuniti. Bitno je da se u periodu nakon prestanka uzimanja tableta pojavi bilo kakvo krvarenje pa makar trajalo i manje od dana.
Ponekad se za vrijeme uzimanja tableta može javiti oskudno krvarenje koje ne treba da Vas brine nego samo nastavite uzimati tablete do predviđenog datuma. Ako je krvarenje obilnije (koristite više od 3 uloška dnevno) onda nastavite sa uzimanjem po dvije tablete na dan i javite se koordinatoru.
U ovoj fazi pripreme za postupak možemo koristiti i preparate kao što su Primolut NOR , Utrogestan, Duphaston kojima možemo kod već započetog ciklusa izazvati menstruaciju nekoliko dana prije ili kasnije tj. onda kada nam je to potrebno. TI preparati se koriste od 5 do 15 dana.
Par dana nakon zadnje kontracepcijske tablete pojaviće se menstruacija što smatramo početkom novog menstrualnog ciklusa u kome planiramo započeti stimulaciju ovulacije. U prirodnom ciklusu pod uticajem hormona jajnika pred kraj menstruacije dolazi do različitih promjena koje rezultiraju sazrijevanjem jajne ćelije i njenim izbacivanjem iz jajnika u sredini ciklusa (ovulacija) čime se otvara mogućnost oplodnje. S obzirom da je naš cilj da dobijemo više zrelih jajnih ćelija sposobnih za oplodnju kako bi šanse za trudnoću povećali mi vršimo tzv. kontrolisanu hiperstimulaciju. Taj postupak se postiže lijekovima koji sadrže hormon FSH (folikulo stimulirajući hormon) koji potiče jajnike da proizvode više jajnih ćelija sposobnih za oplodnju. Kao i u prirodnom ciklusu stimulacija se započinje od 2. do 5. dana ciklusa.
Da bi bili sigurni da stimulaciju možemo početi, te da bi odredili optimalnu dozu FSH, obavezno radimo ultrazvučni pregled. Iako kod većine žena u tom periodu menstrualno krvarenje još uvijek nije stalo mi ipak radimo taj pregled jer je veoma važno da se uvjerimo da su se stekli uslovi za početak stimulacije a to znači da na jajnicima nema vodećih folikula i da je materište prazno tj. da je endometrij pravilan i tanak. Kada smo to utvrdili, određujemo dozu lijeka (Menopur, Gonal F, Choriomon i sl.) koja može biti od 2 do 5 ampula po 75ij što ovisi o starosnoj dobi žene, tjelesnoj težini, visini FSH i LH, te od broja tzv. antralnih folikula na jajnicima.
Način davanja injekcija može biti intramuskularni i potkožni. Ako se radi o preparatima koji se daju intramuskularno potrebno je da znate da Vam u tom slučaju treba stručna pomoć kod davanja i da to ne možete sami. Sve ampule se daju istovremeno a ako se daje 4 ili 5 ampula onda ih treba rastvoriti u dvije ili tri bočice „akve“ a ne sa svih 5 da ne bi volumen cijele doze bio prevelik.
Preparati koji se daju potkožno su pripremljeni tako da ih pacijenti mogu davati sami sebi. Postoje dva oblika; jedan je obliku injekcija, praha i rastvarača a drugi je u obliku olovke ili „pena“.
Odgovor jajnika na stimulaciju se prati transvaginalnim ultrazvučnim pregledom kojim se zapravo ustanovi broj, izgled i veličina folikula na jajniku (mjehurići u kojima se nalaze jajne ćelije koje sa na ultrazvuku vide kao crne loptice), te debljina i izgled sluznice materice. Prvi pregled se vrši nakon 7 dana stimulacije kada najaranije možemo ocijeniti kakav je odgovor jajnika. Ako je dobar tj. ako uočimo folikule veće od 10mm na jednom ili oba jajnika, stimulaciju produžavamo bez promjena a ako je manji dolazi u obzir povećavanje doze lijeka. Ostali utrazvučni pregledi se rade svaki drugi dan tj. dok se ne uoče folikuli veći od 20mm kada je vrijeme da se planira punkcija ili vađenje jajnih ćelija iz jajnika. U nekim slučajevima određuje se i estradiol kada odgovor jajnika nije odgovorajući radi eventualne korekcije visine doze lijeka.
Za vrijeme stimulacije nema nikakvog razloga da mijenjate uobičajeni način života, tj. možete normalno obavljati vaše poslovne, porodične i druge obaveze. Što se tiče seksualnih odnosa, i oni su dozvoljeni cijelo vrijeme stimulacije tj. sve do tzv. štop injekcije. U rijetkim prilikama odgovor jajnika na stimulaciju može biti tako slab ili čak i izostati pa se u tom slučaju ona uz dogovor sa parom produžava sa maksimalnom dozom lijeka ili čak i prekida.
Reakcija žena na stimulacionu terapiju je uglavnom dobra a eventualne nelagodnosti se manifestuju u vidu mučnine, proljeva, osjećaja punoće u stomaku, preosjetljivošću dojki, promjenom raspoloženja, glavoboljom i umorom, te nisu nikada nisu razlog za prekid terapije.
se žale na slabost, nesvjesticu, mučninu, nagon na povraćanje, bolove u predjelu zdjelice, oticanje trbuha i plitko disanje. Smanjena količina mokraće je signal poremećaja unutrašnje ravnoteže, što je nekad zahtijeva i bolničko liječenje. Srećom, čak i kod najdramatičnijih slika hiperstimulacije, stanje se uz odgovarajuću terapiju, popravlja za nekoliko dana (izuzetno za nekoliko sedmica). Važno je znati, da ovaj ponekad dramatičan poremećaj, ne ugrožava trudnoću, niti ostavlja trajne zdravstvene posljedice ni na plod ni na ženu.
Kada se na osnovu ultrazvučnog pregleda procijeni da su se stekli uslovi za punkciju aspiraciju jajnih ćelija (tj. kada su folikuli postigli kritičnu veličinu od 20mm i više), daje se injekcija za njihovo završno sazrijevanje. Taj preparat sadrži horionski gonadotropin -HCG (Ovitrelle, Pregnyl, Choriomon) koji se daje u jednokratnoj dozi (1 ampula 250mg ili 10000ij). Ova injekcija se inače zove i „štop injekcija“ jer izaziva konačno dozrijevanje jajnih ćelija u periodu od 36h, tako da se aspiracija MORA izvršiti u periodu 34 – 36h poslije.
Neke žene se poslije “štop injekcije” žale na nelagodnost i pritisak u zdjelici, što je normalno za tu situaciju. Važnost “štop injekcije” u cijelom postupku je velika, jer eventualne greške vezane za vrijeme i način davanja mogu rezultirati punkcijom nezrelih jajnih ćelija, čija mogućnost oplodnje je značajno smanjena ili je čak i nema, a to u prevodu znači da postupak može biti završen bez ijednog embriona.
Od „štop injekcije“ pa sve do intervencije treba izbjegavati spolne odnose kao i nagle pokrete (jer su jajnici čak i 10 puta veći!!!).
Da bi dobili jajne ćelije koje će poslije biti oplođene u laboratoriji one se moraju “izvaditi” iz jajnika a to se vrši punkcijom i aspiracijom folikula kroz vaginu pod kontrolom 4D ultrazvuka. S obzirom da je taj postupak bolan, te da može uticati na broj aspiriranih jajnih ćelija, isključivo ga radimo u opštoj anesteziji. S obzirom na tu činjenicu 6 h prije planirane punkcije ne smijete ništa ni jesti ni piti!
Na punkciju trebate doći najmanje 30 minuta ranije prije zakazanog vremena jer u slučaju kašnjenja rizikujete prskanje folikula i propadanje cijelog postupka. To je posebno važno za one koji stanuju dalje pa da imaju na umu mogućnost zastoja u saobraćaju, kvarove auta i slično. Važan preduslov za uspješnu punkciju jest potpuno prazan mokraćni mjehur te nakon ulaska u operacioni blok ipak mokrite iako Vam se ne mokri.
Preporučujemo da na punkciju dođete, bez nakita i šminke i bez korištenja dezodoransa i parfema!
Period koji ćete provesti u snu ovisi o broju punktiranih folikula i rijetko prelazi petnaest minuta. Poslije punkcije potrebno je odležati još pola sata do sat dok se sasvim ne razbudite. Pospanost i slabost, te osjećaj mučnine je kratkotrajan i vrlo brzo se povlači. Kad dođete kući možete normalno jesti, piti i istuširati se. Oskudno vaginalno krvarenje i blagi bolovi u dnu stomaka su uobičajeni, te Vas ne trebaju zabrinjavati. Međutim, ukoliko je ono obilnije i ako je praćeno bolovima onda nam se bez ustručavanja javite.
Prije napuštanja Klinike informisaćemo Vas o broju dobivenih jajnih ćelija ćelija, te o vremenu kad se planira embriotransfer.
Da bi oplodili punktirane jajne ćelije moramo imati i muške polne ćelije a njih ćemo dobiti iz ejakulata Vašeg supruga. Ejakulat se dobiva masturbacijom u vrijeme punkcije.
Iz praktičnih razloga savjetujemo slijedeće:
- da pažljivo otvorite posudu koju ste dobili
- važno je da uzorak sperme bude kompletan i da sav ejakulat bude sakupljen uključujući i preejakulatornu tečnost
- da posudu sa uzorkom pažljivo zatvorite i tako predate sestri
Sestra uzima posudu sa uzorkom sjemena i s propratnom listom ga odnosi u laboratorij. U rijetkim situacijama moguće je da biolog zatraži još jedan uzorak, pa je prisutnost partnera neophodna sve dok iz laboratorije ne jave da je sve u redu. Kako bi kvalitet sperme bio bolji, dva do tri dana prije punkcije folikula i aspiracije oocita suzdržite se od seksualnih odnosa ALI NE DUŽE!!
U rijetkim situacijama može se desiti da muškarac nije u stanju dati sjeme, ali da nema razloga za paniku i brigu jer se može sačekati 3 -4 sata, a u krajnjem slučaju može se sjeme dobiti i punkcijom testisa (ubodom tankom iglom u testis).
Došli smo do kritične faze postupka. Kao što je već rečeno postoje dvije osnovne vrste postupka vantjelesne oplodnje: klasični i mikroinjekcija.
Klasičan postupak vantjelesne oplodnje (IVF)
Postupak započinje stimulacijom funkcije jajnika koja rezultira stvaranjem većeg broja folikula. Kad dostignu odgovarajuću veličinu i zrelost vrši se njihova aspiracija (usisavanje) pod kontrolom ultrazvuka, a potom se u laboratoriji vrši prikupljanje jajnih stanica. Jajne stanice se u posebnom mediju i u strogo kontrolisanim laboratorijskim uslovima dovode u kontakt sa spermom partnera koja je takođe „obrađena“ sa ciljem da se odstrane nepokretni i slabo pokretni spermiji (100000 na jednu jajnu ćeliju). To u pravilu (ali ne i uvijek!) rezultira oplodnjom i stvaranjem jednog ili više zametaka. Postupak dalje podrazumijeva kontrolu razvoja zametka (ili zametaka) i na kraju, njegovo ili njihovo vraćanje u maternicu, nakon čega s nestrpljenjem očekujemo rezultat.
Mikroinjekcija (ICSI)
Kod ove metode se ne ostavlja spermatozoidima da sami nađu put kroz omotač jajne ćelije, već ovim postupkom upravlja embriolog. Ovo je posebno važno u situacijama kad raspolažemo s relativno malim brojem jajnih ćelija, što se češće događa. Mikroinjekcija je također jedini realan način oplodnje u slučajevima malog broja i slabe pokretljivosti spermatozoida (oligoasthenozoospermia). Na kraju, postupak se primjenjuje i u slučajevima odbojnosti jajnih ćelija, odnosno kad spermatozoidi iz određenih razloga pri pokušaju klasične vantjelesne oplodnje ne mogu naći put do cilja.
U slučajevima kada u sjemenoj tečnosti ne nađemo spermije onda radimo TESA aspiraciju sjemena iz testisa gdje vrlo malom iglom koju ubodemo u testis dobivamo spermije, a nekad je za to potrebna hiruška operacija. Ta operacija podrazumijeva isjecanje dijela testisa u kome se nalaze spermiji (TESE). Ta operacija se radi u opštoj anesteziji, a radi je urolog. Oplodnja se vrši sa spermijima nađenim u tom tkivu, a preostali dio se zamrzava kako bi se ostavila mogućnost za još nekoliko postupaka, a da se operacija ne ponavlja.
Laboratorijska faza postupka
Važno je znati da se postupak vantjelesne oplodnje provodi u strogo kontrolisanim uslovima koji imitiraju uslove u kojima se vrši prirodna oplodnja, ne samo u pogledu temperature i koncentracije CO2 i O2, nego i u pogledu specijalnih medija u kojima se cijeli postupak odvija. Sav laboratorijski materijal, pa i rukavice s kojima se radi su od posebnog materijala koji nije embriotoksičan (nije štetan za embrije).
Nakon oplodnje embrioni se drže u inkubatoru, na temperaturi 37°C sa koncentracijom CO2 – 5-6 %, O2 5%. Svaka promjena temperature ili koncentracije CO2 može se negativno odraziti na proces oplodnje pa se njihovo vađenje iz inkubatora radi ocjene kvaliteta vrši u tačno određenim vremenskim intervalima ili preko „Time Lapse“ mikroskopa. Da bismo znali da li je došlo do oplodnje i razvoja embrija, potrebno je da prođe najmanje 16-18 sati.
Međutim, rezultate o ishodu oplodnje uobičajeno javljamo dva dana nakon punkcije, kada imamo jasnu sliku o broju i kvalitetu embrija, te smo u prilici razmatrati vrijeme embriotransfera.
Svjesni smo da je taj period neizvjesnosti i iščekivanja dug, ali i da je i sastavni dio ovog složenog postupka. Naime, vraćanje embrija u matericu ili embriotransfer može se vršiti drugog, trećeg ili petog dana nakon punkcije. To ovisi o broju embriona, brzini njihovog razvoja ali i od drugih faktora kao što su starosna dob žene, uzrok neplodnosti, prethodni postupci vantjelesne oplodnje, ali i razni drugi faktori specifični za svaki par.
Razmotrimo sada i druge mogućnosti
Prije svega, treba imati na umu da uvijek postoji rizik da se dobiju jajne ćelije koje nisu takvog kvaliteta da bi se oplodile. Takve jajne ćelije nazivamo degenerisanim i puno su češće kod pacijentica starijih od četrdeset godina.
Posljednja mogućnost jeste da dođe do zastoja u daljnjim diobama, što je također uslovljeno kvalitetom i starošću jajnih ćelija (češće je za starije pacijentice!) ali i lošim kvalitetom sjemena. U svim tim slučajevima postupak se obustavlja, a paru se pruža objašnjenje i upute za eventualni slijedeći pokušaj.
Ako je nakon oplodnje došlo do razvoja jednog embrija (zametka), onda je situacija jasna: taj će i biti vraćen u materište. Međutim, u svim ostalim situacijama procjenjuje se ne samo broj nego i kvalitet zametaka, kao i ostali faktori koji su već pomenuti. Praksa je da se u matericu vraća jedan ili dva embrija, maksimalno tri, s tim da se teži ka vraćanju jednog, a da se ostali zamrzavaju. Ako imamo više embriona dobrog kvaliteta možemo sačekati do petog dana (kultivacija do blastociste), te u tom slučaju vraćamo jedan, a ostale zamrzavamo – singl embriotransfer.
Važno je istaći da vraćanje većeg broja embrija ne povećava značajno šanse za trudnoću, ali da povećava šanse za višeplodnu trudnoću koja se teže iznosi. Drugim riječima, višeplodne trudnoće se češće završavaju spontanim pobačajima i prijevremenim porođajima što u konačnici ne rezultira rađanjem živih i zdravih beba.
Prije embriotransfera sa svakim parom obavimo razgovor u toku kojeg predočimo rezultate i tok procesa oplodnje, te damo naš prijedlog o broju embriona koji bi vratili u maternicu. Naravno, o broju embriona koji će se vratiti u toku embriotransfera konačnu odluku donosi sam par.
Embriotransfer označava postupak kojim se jedan ili više embrija ubacuje u materište specijalnim kateterom. Nakon odluke o broju embrija koji na osnovu posebnih kriterija odabire embriolog, te ih u komori pod kontrolom mikroskopa i u specijalnom mediju (EmbryoGlue) sprema u kateter koji potom predaje ginekologu. Sama intervencija nije bolna i za pacijenticu je ista kao i ginekološki pregled sa spekulumom. S obzirom da je naš cilj da embrio u matericu ubacimo bez traume koristimo se specijalnim kateterima koje pratimo 4D ultrazvukom.
S Vaše strane nije potrebna neka posebna priprema za postupak vraćanja embrija, osim da ne mokrite dva sata prije samog embriotransfera. Ipak, savjetujemo Vam da toga dana ne jedete i ne pijete obilno, te da se opustite što je više moguće, jer zaista nema razloga za strah i naravno da 2 sata prije ne mokrite. Poslije intervencije potrebno je da odležite samo petnaestak minuta do pola sata, a onda možete napustiti Centar. U međuvremenu biće završeno Vaše otpusno pismo u kome piše sve o provedenom postupku vantjelesne oplodnje. Ako je Vaše mjesto boravka na udaljenosti većoj od 50 km, savjetujemo Vam da prenoćite u Tuzli i da krenete kući slijedeći dan.
Postupak embriotransfera također može biti faktor ograničenja u ishodu cijelog postupka. Jedan od razloga za to može biti i težak ili vrlo otežan prolazak katetera kroz grlić zbog anomalija, priraslica i upala. Međutim, to se ipak vrlo rijetko dešava jer se ultrazvučnim pregledom prije intervencije orjentišemo o dužini i smjeru cervikalnog kanala, položaju materice u odnosu na grlić i slično. Osim toga, u tim situacijama koristimo specijalne katetere za embriotransfer koji se mogu pratiti ultrazvukom.
Zamrzavanje embriona je metoda koja nam omogućuje da kvalitetne embrione koje ne vratimo u matericu u toku svježeg postupka možemo sačuvati više godina i “iskoristiti” kasnije za nove postupke. Metoda kojom se vrši zamrzavanje embriona naziva se vitrifikacija. Zamrznuti embrioni se spremaju u specijalne “cjevčice” i to jedan do tri u jednu, što zavisi od njihovog broja, kvalitete i starosti.
Odluku o zamrzavanju embriona donosi bračni par uz pismeni pristanak nakon konsultacije sa doktorom.
Postupak odmrzavanja se provodi na zahtjev para, a priprema se nakon uobičajenog ginekološkog pregleda sprovodi uzimanjem tableta po određenoj šemi u toku kojeg se naprave jedan ili dva ultrazvučna pregleda kojim se određuje najpovoljnije vrijeme za embriotransfer. Stopa trudnoća nakon vraćanja zamrznutih embriona je ista kao i kod vraćanja svježih embriona.
Vraćanje odmrznutih embrija je moguće i kod para koji je imao uspješan postupak pa žele i drugu bebu. Proces zamrzavanja se plaća prema Cjenovniku uz mogućnost odloženog plaćanja.
Petnaest dana nakon embriotransfera treba napraviti test za dokazivanje trudnoće. Ovaj osjetljivi test se zasniva na analizi beta subjedinice horionskog gonadotropina (ßHCG) u krvi trudnice. Naime, to je hormon specifičan za trudnoću koji se može naći u krvi žene samo ako je ona trudna, čak i prije izostanka menstruacije.
Pacijenticama koje žive daleko od mjesta gdje se ova analiza može uraditi savjetujemo da urade test na trudnoću putem analize prve jutarnje mokraće. U tom slučaju treba znati da su ti testovi manje osjetljivi i da je moguće da budu negativni i kod trudnih žena, pa ako nije došlo do krvarenja test ponoviti za dva dana. Samo ne zaboravite da je moguće da se radi o trudnoći iako se pojavilo krvarenje, te i u tim situacijama treba uraditi analizu ßHCG.
Pozitivan test označava potvrdu trudnoće, te ima razloga za radovanje, ali ne i za opuštanje. Svu terapiju i predložene mjere treba nastaviti do dolaska na pregled koji obično planiramo 7 dana poslije. Ultrazvučnim pregledom treba da uočimo trudnoću u materici koji se očituje malom crnom tačkom u sredini materice!! (slika).
Negativan test, posebno ako se krvarenje nije pojavilo, još uvijek ne znači da postupak nije uspio, iako su mogućnosti povoljnog ishoda smanjene. U takvoj situaciji treba nastaviti terapiju i ponoviti test za 3-4 dana. Ako je rezultat ponovo negativan, terapija se obustavlja.
Ako krvarenje nastupi prije termina određenog za test ne znači da je postupak „propao“ jer je moguće da se radi o implantacionom krvarenju, koje je u stvari nagovještaj pozitivnog testa. Važno je ne prekidati terapiju i o tome obavijestiti koordinatora.
U novije vrijeme sve su češće situacije da supružnici ne žive zajedno a da su im poslovne obaveze takve da ih nije moguće prekinuti ili odložiti što postaje jedan od savremenih razloga neplodnosti. Iako se vantjelesnom oplodnjom kod ovih parova
Zamrzavanje sjemena i jajnih celija
Zamrzavanje sjemena i jajnih celija je procedura kojom se spolne zamrzavaju i cuvaju na temperaturi od -196 setepni u tečnom dusiku da bi se mogli upotrebljavati u buducnosti.Smisao procedure jeste da se sacuva reproduktivna mogucnost kod tih osoba. Zamrzavati se mogu i jajne celije i spermatozoidi.
Zamrzavanje sperme
U izuzetnim slučajevima kada postoji problem odsutnosti partnera u vrijeme punkcije jajnih ćelija, naš centar nudi opciju zamrzavanja sperme partnera prije samog postupka i njenog odmrzavanja u vrijeme kada je potrebno napraviti vantjelesnu oplodnju. Pored toga, zamrzavanja tkiva testisa se rutinski provodi u situacijama testikularne biopslije (TESE), u slučajevima neopstrukcione azoospermije, kada je potrebno sačuvati tkivo za eventualne ponovljene postupke vantjelesne oplodnje. Uzorak sperme se čuva u specijaliziranim laboratorijskim posudama, u tečnom azotu na -196 stepeni Celzija. Mi u našoj klinici uspješno provodimo postupke zamrzavanja i odmrzavanja sperme, te zahvaljujući našem iskustvu i tehničkoj potpori ostvarujemo rezultate koji se očituju rođenjem djece i iz zamrznute sperme.
Zamrzavanje jajnih ćelija
Savremen način života često nameće odluke koje za rezultat imaju odgađanje trudnoće i roditeljstva za kasniju životnu dob. To sa sobom povlači i određene konsekvence u smislu opadanja plodnosti žena, obzirom da žene imaju ograničenu rezervu jajih ćelija koja se sa godinama smanjuje. Sa godinama manji je broj jajnih ćelija i lošiji kvalitet istih, sto rezultira smanjenjem plodnosti žena. Mogu biti i medicinski, osim socio-kulturoloških razloga za očuvanje fertiliteta zamrzavanjem jajnih ćelija za kasniju upotrebu (npr. razni kanceri koji se danas mogu uspješno liječiti). Koji god da jesu razlozi zamrzavanja jajnih ćelija, ovakav vid očuvanja plodnosti uz pomoć savremenih medicinskih tehnika izuzetno je uspješan. Sam postupak zamrzavanja jajnih ćelija je strogo kontroliran, kako ne bi došlo do oštećenja ili gubitaka jajnih ćelija. Jajne ćelije se čuvaju u specijaliziranim laboratorijskim posudama, u tečnom azotu na -196 stepeni Celzija. Jednako kao i za uzorke sperme i embrija, za jajne stanice strogo se vodi evidencija o identifikaciji, kvaliteti, starosti te o vremenu i datumu zamrzavanja. Spolne stanice i embriji se čuvaju u zamrznutom stanju sve dok par ne zatraži njihovu primjenu.
Microgynon tbl (oralna kontracepcija ,2 pakovanja)
Cetrotide amp 0,25
*ako se radi dugi protokol onda će biti potrebno 28 amp GnRh agonista (Decapeptyl 0,1)
Menopur ili Gonal F
Ovitrelle amo 250mg
Utrogestan cps 200 (oralni/vaginalni progestagen 4 pakovanja)
Prevencija mikrotrombofilije: Aspirin tbl 0,1 mg ili Clexan 4000ij (10 amp)
Ostali lijekovi: Folacin tbl 150mg, Medrol tbl 4mg iVibramycin cps
U vezi sa lijekovima koji se koriste u postupku treba obratiti pažnju na rok upotrebe i čuvati kako je naznačeno u uputstvu tj. na hladnom (frižider).
Sve navedene lijekove možete nabaviti i kod nas!
